Vječna fizička igra: velika iluzija

U mašti igrača, fizička kopija jamstvo je vječnog pristupa: disk je kod vas, nitko vam ga ne može oduzeti. To umirujuće uvjerenje djelomično je iluzija od ere povezanih konzola. No da bismo precizno razumjeli što još vrijedi, a što više ne vrijedi, prvo treba znati što se zapravo kupuje, bilo u kutiji, bilo u obliku preuzimanja.

Kutija ili preuzimanje: što zapravo kupujete

Kupnja igre nikada ne prenosi autorsko pravo na djelo: igra, kao kreativno djelo, ostaje vlasništvo nositelja prava, a njezino korištenje uređuje ugovor koji nitko ne čita. No usporedba tu prestaje, jer ova dva formata ne daju ista prava:

• Kod fizičkog izdanja postajete vlasnik medija: primjerak je vaš. Posebno uživate iscrpljenje prava distribucije na tom primjerku: njegova preprodaja, posudba ili darivanje pravo je, a ne puka tolerancija.
• Kod digitalnog izdanja uglavnom stječete ugovorno pravo pristupa ili korištenja, čiju prenosivost francuska sudska praksa danas ne priznaje za igre: ni preprodaja, ni posudba, ni prijenos.

U oba slučaja, konačno, određene funkcije mogu ovisiti o računima, ažuriranjima ili serverima. Upravo tu „jamstvo” diska počinje slabiti.

Disk ne sadrži uvijek cijelu igru

Osim podataka, mnoge novije igre oslanjaju se na provjeru licence: identifikator koji konzola provjerava. Ako se politika licenciranja promijeni ili ako ažuriranje sustava poništi određene ključeve, konzola tehnički može odbiti pokrenuti igru čiji su podaci ipak netaknuti na disku. Nisu sve igre u istoj situaciji: naslov koji je potpun na svom mediju i igriv izvan mreže ostaje vrlo otporan; naslov koji ovisi o serverima ili računu mnogo je manje otporan.

„Fizičko izdanje je mrtvo od 2005.”: što to znači, a što ne znači

Otkako su konzole povezane na internet (PS3, PSP, Xbox 360, već sredinom 2000-ih), konzola može putem interneta provjeriti što ima pravo pokrenuti. Ipak treba pažljivo razlikovati situacije:

• igre potpuno igrive izvan mreže, uključujući instalaciju i pokretanje: disk u tom slučaju zadržava gotovo cijelu svoju vrijednost;
• igre nepotpune na mediju (obavezno preuzimanje, zakrpa prvog dana);
• igre ovisne o serverima, neigrive bez njih, bez obzira na medij;
• i tehnička mogućnost da povezana konzola putem firmvera daljinski blokira pokretanje naslova. Koliko nam je poznato, takvo ciljano blokiranje legitimne igre nikada nije zabilježeno u velikim razmjerima: riječ je o dokumentiranoj mogućnosti, hipotezi koju treba pratiti, a ne o uočenoj praksi niti o općem svojstvu svih konzola i svih igara.

„Neće mi ga doći uzeti kući” stoga i dalje vrijedi, ali štiti manje nego što se misli: za sve što ovisi o provjeri ili mrežnoj usluzi, im uopće nije potrebno doći ga uzeti. A ugovori tu logiku sve otvorenije preuzimaju: u svibnju 2025. Nintendo je izmijenio svoj CLUF kako bi si dopustio učiniti konzolu „trajno neupotrebljivom, u cijelosti ili djelomično” u slučaju korištenja koje smatra neprikladnim. Rječit detalj: ta se odredba ne primjenjuje u punom opsegu u Europskoj uniji, gdje je pravo zaštite potrošača zabranjuje. Zaštita ne dolazi od plastike; dolazi od zakona.

„Polufizičke” igre

Pojava se pogoršava kod igara čiji disk sadrži samo dio sadržaja: masivna ažuriranja već prvog dana, nužan sadržaj koji se mora preuzeti, zakrpe bez kojih igra ne radi. Medij postaje obična ulaznica, a onog dana kad se serveri ugase, često više gotovo ništa ne vrijedi.

Kraj izbora i dalje je problem, ali ne onaj koji se misli

Znači li to da trebamo slegnuti ramenima pred najavljenim krajem diska kod PlayStationa? Ne, naprotiv. Gubitak izbora formata pravi je korak unatrag, upravo zato što fizičko izdanje nosi stvarna prava vezana uz primjerak: preprodaju, posudbu, prijenos, otpornost na zatvaranje trgovina. Digitalno izdanje danas ih ne zamjenjuje. Borba, dakle, nije spasiti medij koji nestaje: cilj je postići da ta prava, danas vezana uz fizički medij, zakon jamči bez obzira na format. To je upravo ono što tražimo u raspravi o budućem Digital Fairness Actu.

Pitanje, dakle, nije „fizičko ili digitalno izdanje?”, nego „koja prava i koja jamstva trajanja, bez obzira na medij?”

Pročitajte i: Posjedujete li doista ono što kupujete? · Što je CLUF? · Fizičko, digitalno, Game Pass: što zapravo zadržavate?

Izvori

• Techdirt, ažuriranje Nintendova CLUF-a iz svibnja 2025. (odredba „permanently unusable”)
• NotebookCheck, ista odredba i njezino ograničenje u Europskoj uniji