„Europa ne može ništa protiv kraja diska”: što zakon zaista kaže

Upitana od strane igrača nakon objave o kraju proizvodnje PlayStation diskova u siječnju 2028., Europska komisija je odgovorila, a njezin je odgovor dospio u naslovnice: „Europa ne može ići protiv odluke PlayStationa”. To je pravno točno. No zaustaviti se ovdje znači promašiti ono bitno. Analiza.

Što je točno rečeno

Upitan od strane novinara u Europskom parlamentu u Strasbourgu u srpnju 2026., Michael McGrath, europski povjerenik za demokraciju, pravosuđe, vladavinu prava i zaštitu potrošača, izjavio je:

„Poduzeća su slobodna nuditi igre i usluge na način koji smatraju prikladnim, pod uvjetom da su prava potrošača u potpunosti zaštićena, u skladu s nacionalnim pravom i pravom Unije.”

Prijevod: Komisija neće intervenirati i neće predložiti zakon kojim bi se Sony (ili bilo koga drugog) obvezalo na održavanje fizičkog formata. Odluka spada, prema njegovim riječima, u „poslovne i ugovorne slobode”.

Zašto je, pravno gledano, u pravu

• Sloboda poduzetništva temeljno je pravo EU-a. Članak 16. Povelje o temeljnim pravima štiti slobodu poduzetništva, što uključuje izbor proizvoda, formata i distribucijskih kanala. Nametanje proizvođaču obveze da nastavi tiskati diskove predstavljalo bi izravno zadiranje u to pravo, što bi zahtijevalo čvrstu pravnu osnovu i razmjerno opravdanje od javnog interesa.
• Pravo zaštite potrošača uređuje kako se prodaje, a ne što se proizvodi. Glavni tekstovi primjenjivi na videoigre (Direktiva 2019/770 o digitalnom sadržaju i digitalnim uslugama, Direktiva 2011/83 o predugovornim informacijama i pravu na odustanak, Direktiva 93/13 o nepoštenim odredbama) nameću obveze usklađenosti, transparentnosti i ugovorne ravnoteže. Nijedna od njih ne nameće, niti dopušta nametanje, određenog nositelja distribucije.
• Nijedna nadležnost Unije ne obuhvaća ovaj slučaj. EU usklađuje unutarnje tržište i štiti potrošače; ne raspolaže nikakvom pravnom osnovom za propisivanje formata proizvoda privatnog poduzeća koje inače poštuje zakon. Ni DSA (Uredba 2022/2065, koja se odnosi na platforme) ni DMA (Uredba 2022/1925, koja se odnosi na regulirane pristupnike) ne primjenjuju se na ovo pitanje.

Po tom je pitanju stvar dakle jasna: oni koji su se nadali da će Bruxelles „blokirati” Sonyjevu odluku očekivali su nešto što trenutno europsko pravo jednostavno ne dopušta.

Gdje taj odgovor treba preokrenuti

Zanimljiv dio McGrathove izjave nije „poduzeća su slobodna”. To je uvjet: „pod uvjetom da su prava potrošača u potpunosti zaštićena”. Jer upravo tu leži problem. Koja prava, konkretno, štite kupca igre koja je 100% digitalna?

• Ne kupujete dobro, prihvaćate licencu. Opozivu, neprenosivu, izmjenjivu, kako podsjeća svaki CLUF koji nitko ne čita.
• Preprodaja rabljenih igara zapravo nestaje. Francusko je pravosuđe konačno odbilo preprodaju dematerijaliziranih igara (Žalbeni sud u Parizu, 21. listopada 2022., potvrđeno od strane Kasacijskog suda 23. listopada 2024., predmet UFC-Que Choisir protiv Valvea, pourvoi br. 23-13.738). Dok su postojali diskovi, postojalo je i tržište rabljenih igara, posudbe, prijenosa. Kraj diska gasi to tržište, a da nijedan zakonodavac to nikada nije odlučio: obična industrijska odluka proizvodi učinak koji nijedan zakon nije izglasao. Pogledajte našu potpunu analizu o preprodaji.
• Očuvanje nije zajamčeno. Zakonski depozit slabo pokriva digitalne sadržaje, a uopće ne pokriva igre ovisne o poslužiteljima. Kad trgovina zatvori ili poslužitelj prestane raditi, igra može nestati, čak i ako je „kupljena zauvijek”.

Drugim riječima: kraj diska je zakonit, ali on prebacuje cijelu težinu vaših prava na digitalni okvir koji je, sa svoje strane, još uvelike u izgradnji. Reći „prava potrošača su zaštićena” u sadašnjem vremenu znači opisati stanje prava koje štiti čin kupnje, a ne ono što igrači podrazumijevaju pod posjedovanjem, posudbom, preprodajom i čuvanjem.

Prava bitka: Digital Fairness Act

Nije slučajno da ova izjava dolazi mjesec dana nakon još jednog propuštenog susreta: 16. lipnja 2026. Komisija je odgovorila na europsku građansku inicijativu Stop Destroying Videogames (gotovo 1,3 milijuna potpisa) odbivši svaki zakonodavni prijedlog, u korist dijaloga s industrijom i kodeksa ponašanja. Naša detaljna analiza nalazi se ovdje.

No dosje nije zatvoren, a to je dio koji naslovi „Europa ne može ništa učiniti” sustavno zaboravljaju:

• Dana 9. lipnja 2026., oko 45 zastupnika Europskog parlamenta iz svih političkih skupina (EPP, S&D, Renew, Zeleni, Left i nezavisni) napisalo je predsjednici Komisije Ursuli von der Leyen, potpredsjednici Henni Virkkunen i povjereniku McGrathu, tražeći „konkretan zakonodavni prijedlog”, upozoravajući da bi izostanak odgovora „poslao katastrofalan signal svim građanima EU-a”.
• Od odbijanja 16. lipnja, pokret se preusmjerio prema izmjeni Digital Fairness Acta, budućeg europskog teksta o digitalnoj pravednosti koji se priprema u Komisiji, kako bi se u njega upisale obveze očuvanja i kraja životnog vijeka igara.

McGrath govori istinu: prema trenutnom pravu, EU ne može spriječiti kraj diska. No pravo nije prirodno stanje, ono se mijenja. Nitko ozbiljno ne traži da se Sony obveže na tiskanje diskova 2028. godine. Ono što je zapravo u pitanju je nešto drugo: da potpuna digitalizacija napokon bude popraćena pravima jednakovrijednim onima koja nam je fizički nositelj davao po zadanome, u duhu „6 jamstava” koje predlaže GamerGen: transparentnost prije kupnje, uređena preprodaja, obveze na kraju životnog vijeka, baštinsko očuvanje.

Što treba zapamtiti

• Da, Sony je u svom pravu: poslovna sloboda zaštićena je člankom 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.
• Da, Komisija govori istinu: nijedan europski tekst ne dopušta nametanje formata distribucije poduzeću.
• No „prava potrošača su u potpunosti zaštićena” opisuje pravo na kupnju, a ne pravo na posjedovanje: preprodaja je pravno mrtva (Kasacijski sud, 2024.), očuvanje nije ničim zajamčeno, a licenca ostaje opoziva.
• Poluga dakle nije zabraniti kraj diska: nego u Digital Fairness Actu dobiti digitalna prava koja zaista zamjenjuju ono što je disk zapravo jamčio.

Komisija kaže da ne može spasiti disk. Nitko od nje to zapravo nije ni tražio. Ono što se od nje traži jest da s njim ne dopusti da umru i prava koja je on nosio.

Pročitajte i: PlayStation prestaje s proizvodnjom diskova 2028. · Naša analiza odgovora Komisije na Stop Destroying Videogames · Preprodaja dematerijaliziranih videoigara: zakoni, proturječja i pravni lijekovi

Izvori

• Gamekult, „Europa ne može ići protiv PlayStationove odluke” (srpanj 2026.)
• GamesRadar+, izjava povjerenika McGratha (izvorni citat na engleskom)
• TechSpot, „EU says it can't stop Sony from ending physical PlayStation game releases”
• Direktiva (EU) 2019/770 o digitalnom sadržaju i digitalnim uslugama (EUR-Lex)
• Europski parlament, praćenje zakonodavnog postupka za Digital Fairness Act
• Kasacijski sud, 1. građanski odjel, 23. listopada 2024., pourvoi br. 23-13.738 (UFC-Que Choisir protiv Valvea)